Zbog svog položaja, svoje povijesti, svog velikog akvatorija, otok Murter je jedan od najposebnijih hrvatskih otoka. Iako premošćen, zbog gospodarskog posjeda na susjednim otocima, Murter po svojoj organizaciji života i trajanja predstavlja otok nad otocima. Otok je podijeljen u dvije općine: veću Murter sa samo jednim naseljem i manju Tisno. Iako su stanovnici Murtera još od utemeljenja
općine Tisno u XIX. st. tražili svoju posebnu općinu, ta im se želja ostvarila tek 1999. Budući da se općinske granice uglavnom poklapaju s katastarskim, to joj pripadaju i
Kornati te najveći dio otoka uz obalu. Zbog toga je
općina Murter najveća otocna općina na Mediteranu, općina s preko 160 otoka i s obalnom crtom dugom gotovo 400 km.
Na poluotoku Gradini nalaze se ostaci jedne od najvećih gradina na tlu južne Liburnije, a u njezinu podnožju i uz obalu ruševine antickog grada Colentuma. Colentum je i najstarije ime otoka. Spominju ga Ptolomej i Plinije u I. stoljeću, te kozmograf iz Ravennne u VII. Porfirogenet u X. stoljeću ne navodi Colentum, što znaci - s obzirom na upućenost Cara u prilike na obali i otocima - da je tada već prestao postojati. . Teško je sa sigurnošću utvrditi kada Hrvati prvi put stupaju na otok. Prema nalazima materijalne kulture i prema jezicnim ostacima u toponimima, to je bilo vrlo rano, no prvi pisani spomen imena je iz 1285. "Župa Srimac ima g. 1298. sela: Veliko selo (Villa magna) i Jezera na Murteru, te Žirje i Zlarin" - tvrdi don Krsto Stošić.
Novo naselje Srimac, Hrvati su u duhu svog shvaćanja i iskorištavanja prostora na otocima, podigli dalje od mora, na pri stranku, uz rub plodnog polja i u podnožju Vršine i Raduca, s kojih se moglo kontrolirati stanje na moru i prijetnje koje su s njega dolazile. Nekako istodobno (1318.) na prvim pomorskim kartama prvi put se spominje i ime Mortar, kasnije u duhu, lokalnog govora oblikovano u današnji oblik Murter. Oba imena supostojala su u upotrebi dugi niz stoljeća, dok konacno nije pobijedio današnji oblik.
Zbog velike blizine kopna otok se za prodora Turaka u zaleđe toliko napucio da svojim malim obradivim površinama nije mogao hraniti sve svoje stanovništvo. Zato Murterini pocetkom XVII. stoljeća stupaju u kolonatski odnos sa zakupcima kornatskih pašnjaka, a u tom su svojstvu ostali sve do njihova otkupa u drugoj polovici XIX. st. Od tada su njihovi vlasnici. Do 1952. otocje je bilo u administrativnoj i katastarskoj općini Sali, a od tada u općini Tisno, zatim Šibenik, pa opet Tisno i konacno, od 1999. u općini Murter.
Ni prošlost ni sadašnjost Murtera ne mogu se razumjeti bez poznavanja prilika u Kornatima i mjesta koje su u životu Murterina oni imali, a imaju i danas. Prva i najvažnija cinjenica je da je golemi kornatski posjed zaustavio emigraciju u trenutku kada je većina hrvatskih otoka, zbog propadanja vinogradarstva, doslovno opustjela. Druga je, urbanizacija samoga mjesta. Nakon kupnje Kornata Murter se širi prema moru i uvali Hramini, koja postoje kornatski terminal, s najvećim brojem mula usuho. Današnjim rjecnikom kazano - prva prava jadranska marina XIX. stoljeća.
S obzirom da se do prekomorskog posjeda moglo doći samo morem, dotadanji su se težaci morali prometnutni u pomorce i ribare, zidare i kalafate. No, oni su prije svega ostali izvrsni maslinari s golemim maslinikom razbacanim na stotinama otoka. Zbog toga je 1911. udruženim snagama mještana sagrađena tada najveća tvornica za preradu ulja na Jadranu.
Iako ruralno naselje, Murter je u svom trajanju zapoceo, njegovao i očuvao visoke standarde kulturnog, osobito pučkog i duhovnog izražavanja. Najprije vrlo ranim osnivanjem Pucke škole (1845.) zatim, utemeljenjem jedne od prvih citaonica na hrvatskom jeziku u Dalmaciji (1866.), pokretanjem crkvenog pjevackog zbora (1900.), djelovanjem amaterskog dramskog ansambla (od 1922.). Osobito je obilježje mještana druželjubivost, otvorenost, ljubav prema pjevanju i dramskom izražavanju.
Veliki i šaroliki akvatorij, umijeća i obrti, pucki i duhovni oblici izražavanja, pripremili su Općinu Murter za posao svih poslova, za djelatnost koja objedinjuje i tradiciju i suvremenost, pojedinacno i globalno, staro i novo, prirodno i ljudsko - za turizam.
